IKScena_TÊTE-À-TÊTE / Sensoria
9.7. 2021. koprodukcija u suradnji sa organizacijom za zvukovnu umjetnost Sensoria Split
Izraz tête-à-tête dolazi iz francuskog jezika, internacionaliziran je i ima nekoliko značenja kao što su tajni sastanak, razgovor licem u lice, privatni razgovor, povjerljivi razgovor, ali i kao sinonim za intimnu atmosferu, pribor za čaj za dvije osobe i kao klupa ili trosjed za dvoje.
Studio Sensoria koristi ovaj koncept u svrhu istraživanja birajući parove umjetnika koji se nikada prije u životu nisu ni čuli ni sreli. Projekt je osmislio Ruzina Frankulin uz potporu Janeza Križaja (koji je kasnije nestao u virtualnom bespuću).
Projekt osmišljen kao koprodukcija Hrvatske i Slovenije uključuje po jednog umjetnika iz svake države. Prvi par, u fazi predprodukcije bio je poznat samo kao Tête 1 i Tête 2 i nisu znali apsolutno ništa jedno o drugom osim da će upoznati osobu koja ima nekakve veze sa zvukom.
30 minuta prije početka sesije su se sreli.
Ljubica Letinić i Matej Končan Kleemar.
Ljubica, profesionalna novinarka s apsolutnim fokusom na zvuk te s jednakom pažnjom na izgovorenu riječ, s Hrvatskim radiom HR3 surađuje od 1993. godine. Objavljivala je za Deutschlandfunk, Deutsche Welle, RBB/WDR i ORF.
Od 2006. do 2018. kao urednica na Hrvatskom radiju HR3 producirala je autorske radove o radiju, izlagala audio instalacije, izvodila eksperimentalne radijske emisije i sudjelovala u edukativnim projektima. Neke zapažene radijske produkcije uključuju Audio.doc i Transonicu u suradnji s Lanom Deban s kojom je dizajnirala prvu hrvatsku online aplikaciju za slušanje knjiga book&zvook.
2004 Memorijalna nagrada Åke Blomström
2016 Marija Jurić Zagorka za originalno radijsko izdanje
2017 Nagrada za migracijske medije
2017 Taktons – prva nagrada u kategoriji dokumentarnog snimanja
Kleemar je počeo koketirati s glazbom još u srednjoj školi. Bio je suosnivač glazbenih grupa Kleemar i Manul i radio je za kolektiv God Bless This Mess. Od 2008. do 2013. bio je jedna od glavnih kreativnih snaga u slovensko-hrvatskom bendu Lollobrigida. Nastupao je na mnogim slovenskim i europskim pozornicama (pet puta i na jednom od najvećih europskih festivala, EXIT festivalu) i osvojio MTV Adria Music Award za najbolju regionalnu glazbenu grupu.
Autor glazbe za plesne i kazališne predstave i filmove te trenutno stvara zvuk i glazbu za transmedijski projekt Twisted Tales u produkciji Instituta za transmedijski dizajn.
2020 izdao album pod nazivom No Love in Modern World na rx: tx koji se smatra jednim od najboljih slovenskih elektroničkih glazbenih izdanja.
Glazba za performanse:
2015 Martin Škof i Blaž Rejec: Znaš, pjesniče svoj dug (SLG Celje)
2011 Morris Panych: Sedam katova (SNG Maribor)
2011 Dimitrije Vojnov: sKurt (SNG Nova Gorica)
2010 Conor Mc Pherson: Sjajni grad (MGL)
2009 Milan Jesih: Triko (SLG Celje)
2008 Carlo Goldoni: Lukava udovica (Šentjakobsko kazalište Ljubljana)
2007 Gregor Strniša: Driada (AGRFT Ljubljana)
Glazba za plesnu izvedbu:
2006 Zašto bi me itko zaustavljao, u režiji i koreografiji Matjaža Fariča
Glazba za film:
2010 Never Forever, režija Maja Prettner, produkcija MIKK
Ljubica i Kleemar održali su sesiju u starom dvoru Frankulina, u Kaštel Sućurcu, 09.07.2021. u studiju Sensoria s producentom Tončem Bakotinom, umjetničkim direktorom Ruzinom Frankulinom i videografom Darkom Škrobonjom.
Smještajući dva umjetnika izvan njihove zone udobnosti (ili točno u središte njihove prirodne težnje) i izvan zone koncentracije – producent se želio približiti praksama koje su opisali Eno i Bowie. Eno naglašava da nakon višesatnog (dosadnog) razdoblja u kojem dominira volja (stvarati nešto konkretno) dolazi razdoblje u kojem je volja potpuno opuštena i neaktivna, a proces nosi intuicija koja teži eksperimentiranju. Bowie, s druge strane, ističe da je stvaranje, koje je pod kontroliranim, dobro poznatim i “sigurnim” uvjetima, kontraproduktivno. Kad umjetnik osjeti kako polako “gubi tlo pod nogama” – to je prava situacija da se napravi nešto uzbudljivo.